Svjetlana Hribar poznata je novinarka, urednica i kritičarka koja je čitav svoj radni vijek provela u Novom listu. Autorica je tisuća i tisuća redaka, najviše iz područja kulture, a ovako opisuje sebe kroz prizmu “snage žene”:
Riječka novinska i izdavačka kuća – Novi list – bila je mjesto mog prvog zaposlenja, ali i tvrtka iz koje sam – nakon 40 godina i 6 mjeseci radnog staža – otišla u mirovinu. Unatoč perturbacijama, koje su nastale prodajom Novog lista (čemu su se novinari dioničari oštro protivili, ali smo bili preglasani!) – bilo je to sretno razdoblje života i neopisivi užitak u radu!
U Novi list sam došla krajem 1975. godine, s diplomom Ekonomskog fakulteta i počela raditi u sektoru Ekonomske propagande. No, vrlo skoro, dobila sam priliku okušati se u novinarstvu. Imala sam sreću da započnem pisati u rubrici Kultura, što je bilo područje mog trajnog interesa od najranijih dana.
S kratkim “izletom” u politički desk, gdje sam radila kao urednica godinu dana (i jedva čekala povratak u “svoju rubriku”), do mirovine sam bila novinarka u Kulturi.
Novinarstvo je zahtjevan posao, traži snažnu i posvećenu osobu, koja će u svakom trenutku, na problem iz svoje domene, znati reagirati brzo i točno!
Nastojala sam uvijek biti dobro informirana u području koje sam pratila, uspostavila sam komunikaciju s vodećim osobama glazbenog i dramskog teatra, što je bio najuži predmet mog zanimanja, pa sam sukladno tome imala široko područje s kojeg sam izvještavala, ne samo za Novi list, već i za brojne časopise diljem bivše Jugoslavije.
U Novom listu objavila sam više stotina intervjua, izvještavala s festivala u zemlji i inozemstvu – Italija, Grčka, Belgija, Austrija, Češka, Mađarska, Njemačka, Nizozemska, Velika Britanija, Irska, Rusija, Venezuela – ali najviše sam bila posvećena programima riječkog kazališta i dosezima Međunarodnog festivala malih scena u Rijeci.
Osim novinarskog rada, urednički sam potpisala dvije knjige, a na putu je treća. Autorica sam jedne biografske knjige objavljene u dva izdanja u Sarajevu i Beogradu. I da, pišem i dalje – sad za portal Autograf.hr – ponosna što moji tekstovi nalaze mjesto među napisima istaknutih hrvatskih kolumnista!
Treba li napomenuti da sam – uz svoj posao i putovanja – uvijek bila odana svojoj obitelji, pratila svoju djecu na njihovim putevima odrastanja i obrazovanja, za što – ukupno gledajući – morate biti snažna žena, a vrlo često i samosvjesna – bez pardona!
