Iva Olivari team je menadžerica hrvatske nogomentne reprezentacije te prošlogodišnja dobitnica nagrade PARDonna za ženu godine, a ovako vidi “snagu žene”:
“U Savezu radim od 1992. godine, prvo u Međunarodnom odjelu koji je pokrivao velik dio aktivnosti u Savezu, od transfera igrača do organizacije utakmica svih uzrasta i kategorija, korespondenciju sa stranim savezima, FIFA-om, UEFA-om, što mi danas itekako koristi. Nakon izbora Davora Šukera za predsjednika Saveza prešla sam u Nogometni odjel i preuzela funkciju Team menadžerice A reprezentacije, koju obavljam i danas. Prvi puta na klupu A reprezentacije sam sjela na Europskom prvenstvu u Francuskoj 2016. godine, odlukom izbornika Ante Čačića koji me priključio stručnom stožeru, čime sam postala prva žena u povijesti hrvatskog nogometa koja je sjela na klupu muške reprezentacije.
U Rusiji prošlog ljeta smo svi zajedno svjedočili najvećem uspjehu hrvatskog sporta. Tu nema dvojbe, doček u Zagrebu, a potom i u svim gradovima je krunski dokaz toga. Bilo je to ostvarenje svih naših snova, ali i snova svih hrvatskih građana.
Moj posao je sasvim sigurno jedan od onih „netipičnih“ za žene jer se nogomet ipak primarno doživljava kao muški sport, ne samo u Hrvatskoj, nego i širom svijeta. U mnogim zemljama žene se često doživljavaju kao ukras na tribinama, a u nekim zemljama svijeta ženama još uvijek nije dozvoljen odlazak na stadione.
Imala sam sreću da se tijekom karijere nisam susretala s nekim izraženijim diskriminacijskim ponašanjima ili predrasudama. Ako je i bilo nekih komentara, na njih se nikada nisam obazirala. Svi koji me znaju, znaju da ja nisam u reprezentativni vlak uskočila iznenada. Dugo radim u Savezu, predana sam svom poslu, savjesna i dobro organizirana. U svom radnom okruženju i šefovi i kolege me maksimalno uvažavaju i poštuju.
Volim svoj posao, ali često nema nikakve veze s nogometom. Vrlo je dinamičan i ponekad fizički naporan. Hoteli, avioni, stadioni, sve to predstavlja izuzetan fizički i psihički napor. Radnog vremena nema, mobitel je uključen 24 sata na dan.
Kao bivša sportašica vrlo sam se rano naučila nositi s teškim situacijama. Sport me naučio disciplini i poštivanju autoriteta, ali i timskom radu iako sam se bavila pojedinačnim sportom. Sport spaja ljude i ruši barijere. Drago mi je ako sam svojim primjerom pomogla uvjeriti javnost da žene imaju svoje mjesto u nogometu, kako na terenu, tako i u upravama klubova i saveza. Biti ću iznimno ponosna ako moja priča i jednoj djevojci bude inspiracija da se bavi poslom o kojem sanja, a koji možda nije „tipičan za žene“.
Ipak, prije svega, ja sam majka dvoje, sada već odrasle djece. Česta putovanja, razdvojenost, užurbani tempo, puno obaveza… ponekad je stvarno bila umjetnost uskladiti kućne poslove sa obvezama na poslu. Međutim svi skupa smo uspjeli, uz dobru organizaciju i podršku obitelji.”
