Nakon otvorenog natječaja Tvornice olovaka mlada studentica Maja Mesić vidjela je to kao svoju priliku da krene u poduzetničke vode . Svoju ljubav prema crtanju pretvorila je u poslovnu ideju i tako su nastale boye bojice.
Što vas je potaknulo da krenete u poduzetnički pothvat?
Ideju za Boye napravila sam još na fakultetu I nekako sam uvijek znala da ima smisla i da bi ju voljela realizirati. Kao dizajner nadala sam se prodaji autorskih prava Ili davanju licence…nije mi palo na pamet u početku pokretati vlastiti posao I proizvodnju, međutim nakon što su 2008. Godine Boye nagrađene Red Dot nagradom, jednom od najprestižnijih nagrada u dizajnu koje se u svijetu mogu dobiti odlučila sam pokušati realizirati Boye u Hrvatskoj sama. Jednostavno sam željela realizirati ideju, kada sam uvidjela da traženje kontakat I firmi koje bi to mogle raditi gtraje predugo odlučila sam se za poduzetnički pothvat koji traje I danas jer se proizvodnja I posao stalno gradi I razvija.
Kako komentirate sadašnje stanje žena u poduzetništvu?
Mislim da sve više žena ulazi u poduzetništvo, odnosno odlučuju se za pokretanje vlastitog posla. Osobno, vrlo mi je drago zbog toga jer smatram da su žene kada se odluče za samostalni posao promišljenije od muškaraca, smatram da …čak su I istraživanja pokazala da investitori više volje ulagati u posao gdje je žena u većinskom vlasništvu…tako da, samo naprijed!
Margaret Tacher je rekla…If you want something said, ask a man; if you want something done, ask a woman.
Smatrate li da je prednost biti žena u poslovnom svijetu, te zašto je ili nije?
Rekla bi niti prednost, niti mana,ovisi tipu posla koji radiš,kako se postaviš I gledaš na razne prepreke. Ponekad se neke prepreke mogu iskoristiti kao prednost. No, s obzirom da sam upoznala dosta žena koje pokreću vlastiti posao mislim da je prednost sama činjenica da si žena jer po karakteru mislim da imamo bolju mogućnsot promišljanja, dugoročnog planiranja, organizacije što je vrlo bitno u poslu.
Kako usklađujete privatni sa poslovnim životom, imate li dovoljno vremena?
Vremena nikad dosta, dan uvijek završi sa mišlju…joj još sam trebala I to napraviti, no nakon nekog vremena rada jednostavno se naučiš nositi sa opterećenjima I stresom koji ti nosi manjak vremena I gomila obaveza, odnosno naučiš jako brzo obavljati određene poslove, postaneš brz u razmišljanju. Za nešto što mi je prije možda trebalo jedan dan , sada mi treba sat vremena. Smatram da privatni život nikada ne treba žrtvovati I treba znati reći poslu dost a te napraviti balans. Još uvijek se učim sve dobro izbalansirati, ali svaki dan ssam sve bolja u tome.
Možete li dati vaš savjet/komentar za žene kojima je želja uspustit se u poduzetničke vode?
Jedan je život, samo naprijed!
