Kada fotografkinja, i prije svega umjetnica, odluči uskočiti u poduzetničke vode, to može biti ili potpuni fijasko, ili najbolja odluka u životu. Srećom po mene, bilo je ovo drugo.
Aleksandra Đorđić
Fotografija me pratila kroz život još od najmlađih dana, kada sam razvijene fotografije prskala parfemom, jer sam htjela da osim što su lijepe i lijepo mirišu. Kada su te fotografije zbog raznih kemijskih procesa nastalih špricanjem, promijenile boju, shvatila sam da fotografija ne nastaje tako da se odnese u radnju i nakon par dana pokupi paketić sa 36 snimaka. Shvatila sam da je fotografija proces koji traje, i da je puno više od jednog pritiska na gumb.
Tu je krenulo sve, neprekinuta ljubav prema fotografiji, vječito promatranje okoline, promatranje svjetla, kadrova, trenutaka.
Nakon završnog fakulteta, logičan slijed bio je baviti se fotografijom i od toga zarađivati, ne kao freelancer do tada, već poduzeti konkretne korake.
Postati poduzetnik, i osnivanje tvrtke nekome tko nema nikakav «back up», prvenstveno financijski, velik je izazov, posebno za mene, tada 23-godišnju djevojku. U moru poduzetnika jako je teško, ali i vrlo važno, postati i ostati snažna žena.
Indigo blu nastao je, kao ideja 2013., a službeno 2014. godine, kada sam otvorila i showroom-studio u Labinu. Weddings je dodatak koji je dobio zbog toga jer je osnovna djelatnost fotografiranje vjenčanja.
ZAŠTO BAŠ VJENČANJA?
Jako sam romantična, sentimentalna i zaljubljiva osoba, a vjenčanje je dan koji sve to ima! Kada spojim to i fotografiju, to zaista jest posao iz snova. Bilježiti trenutke nečijeg najvažnijeg dana, sreće, ponosa, suza radosnica, slaviti ljubav. Što više poželjeti od posla?!
KLIJENTI
Klijenti i njihove želje moja su vodilja kroz cjelokupni proces fotografiranja. Važno je upoznati mladence, razgovarati s njima, čuti njihove ideje, želje i na kraju odabrati ono što će najbolje odgovarati i njima i meni. Fotografiranje vjenčanja jako je delikatna stvar, to je dan koji se ne može ponoviti, treba se odraditi od prvog do posljednjeg sata, i to je jedan od razloga zbog kojeg i danas, 8 godina nakon što sam počela fotografirati vjenčanja, imam tremu prije svakog vjenčanja. Veliki sam perfekcionist i ako vidim da nešto nije onako kako osjećam i mislim da bi trebalo biti, spremna sam i ne prihvatiti fotografiranje. Dogodi se i to, da s mladencima ne kliknem, ili oni sa mnom. Svatko tko radi s ljudima, zna to prepoznati, i jako je važno to prepoznati. U takvim slučajevima, vjerojatnost da će doći do problema je skoro pa stopostotna, i u takvim situacijama radije preporučim kolege za koje smatram da će svojim karakterom ili stilom fotografiranja više odgovarati klijentima. Najveća nagrada i najbolja reklama je zahvala mladenaca kada im se fotografije isporuče, a dobar glas je i danas najbolji PR.
STIL
S obzirom da me kod fotografiranja vjenčanja najviše vode emocije i stil fotografiranja je sličan tome. U mom portfoliu skoro pa nikada nećete naći «ispoziranu» fotografiju (osim naravno, onih formalnih). Mogla bih reći da su moje fotografije u 80% slučajeva dokumentarne, dakle spontane, nenamještene, a mislim da baš takve fotografije iskreno i istinski pričaju priču toga dana. Ni jedno vjenčanje i nijedan par nije jednak, pa bi bilo zaista besmisleno onda sve fotografirati na jednak način. Krenem fotkati, pa kud me oko, i srce naravno, odnese!
PARTNERI
Vjenčanja stranaca u Hrvatskoj jako su popularna posljednjih godina, takozvana «destination» vjenčanja. Kod takvih vjenčanja, par iz inozemstva unajmi wedding planera u Hrvatskoj koji onda za njih organizira vjenčanje. To su moji partneri, wedding planeri s kojima onda surađujem kao fotograf. Ima ih nekoliko s kojima često radim, većinom su to mlade žene kao ja, jako volim raditi s njima i jako me veseli kada vidim kako su uspješne i kako zajedno stvaramo jednu zaista lijepu priču. Tu su i frizeri, make up artisti, cvjećari, snimatelji, drugi fotografi. Jako puno ljudi, koji svoj posao rade sa strašću i u čijem društvu obožavam biti.
Biti poduzetnica fotograf jako je težak i prije svega posao kojem moraš biti predan u cijelosti. Nema radnog vremena, i moraš biti sve: i sekretarica, i PR menadžer, i fotograf, i dizajner, i osoba za odnose s javnošću, i blagajnica, apsolutno sve. Osim toga, jako je važno stvoriti autoritet u smislu jednakosti među muškim i ženskim, u mom slučaju fotografima. Iako se stvari mijenjaju i razlika gotovo pa i nema, a fotograf se bira po stilu koji se klijentima sviđa, u poslovnom segmentu jaz i dalje postoji, pogotovo za mlade žene. No, važno je ostati hrabar, raditi s puno ljubavi i strpljenja pa se sve posloži. To vam kažem ja, koja sam jednom prskala fotografije parfemom da mirišu.
