Ana Gruden novinarka je te glavna urednica časopisa Zaposlena koji se bavi promoviranjem poslovnih uspjeha žena.
Ovo je njezino viđenje “snage žene”:
«Snažna žena» sintagma je koju sam upila valjda s majčinim lijekom. Jer, otkad znam da sebe, imenica «žena» za mene je vezana uz pridjev «snažna». Jedna takva me odgojila, svoj profesionalni put vežem uz snažne žene, a umišljam si da sam i sama postala takva. Veliki dio svog života plesala sam balet. Za tu aktivnost potrebna je snaga, i fizička i psihička. Nisam toga bila uvijek svjesna ali danas znam da su me, baletna škola a poslije i kazalište, naučili disciplini koju upotrebljavam u svemu što radim.
Nakon završenog fakulteta, počela sam raditi u firmi koju je osnovala moja mama. Ona mi je bila mentorica i šefica. Pa iako to može zvučati «ugodno», bilo je ugodno onoliko koliko je moja mama ugodna osoba. No, u svakom drugom smislu, taj je naš poslovno-privatni odnos bio, za mene najbolja moguća škola. Nakon samo tri godine zajedničkog rada, moja je mama/mentorica promijenila posao i nikada se više nije vratila u izdavaštvo. Ostala sam, sa 26 godina, sama voditi tvrtku, bez nje u zaleđu i bez svih potrebnih znanja kada je riječ o poduzetništvu. Ta me škola dočekala kasnije.
Od onda je prošlo 18 godina, a ja sam pametnija, iskusnija, zrelija i dakako ljepša. Imala sam u tih 18 godina nešto malo uspona, ali više padova. No, o tome više ne brinem otkad sam negdje pročitala, da te u Americi nitko ne doživljava ozbiljno kao poduzetnika, sve dok nekoliko puta ne propadneš, prije nego li konačno uspiješ. Danas se smatram uspješnom jer volim ono što radim i radim ono što volim, a osjećam se snažnom jer se prava snaga očituje tek onda kada prestaneš tražiti potvrde da si snažna i počneš tu snagu prenositi na druge.
Uz to, odgajam jednu malu, ali vrlo snažnu ženu. Ima samo devet godina. A na to sam jako ponosna.
